MONDO TURSKA: Monstrum je preživeo
"Moja glava jeste vruća, ali neću da ćutim. Mene je sramota što sam bio na parketu", opisuje Marko Kešelj kako je izgledalo boriti se protiv monstruma sa 17.015 duša

. Glavu gore momci, vi ste uveliko naši heroji!
Å ta sve goloruki koÅ¡arkaÅ¡i Srbije nisu uradili u subotu uveÄe da ubiju monstruma.
Ranili su mu nogu, pojeli mu džigericu, ogolili moral, iskopali mu i oko, doveli ga pred stub srama, Äak mu zapretili i bankrotom, ali je monstrum preživeo.
I odšepao nekako do finala.
Ali, ceo svet video je sa kakvim se to monstrumom borila naša reprezentacija, koliko je to bila nepravedna borba i koliko je puta naša hrabrost obmanuta.
Naši momci jesu izgubili utakmicu u subotu u Sinan Erdem dvorani, ali su zaslužili pravo da veruju da su šampioni. Dozvolite mi da napišem nešto verovatno pretenciozno, ali stekao sam utisak da je ovo POSLEDNJI put da je Turska pobedila Srbiju u košarci, bar dok su na terenu ovi naši divovi, a sa druge strane ona takozvana "hrabra srca".
Zovu ih "12 hrabrih srca", ali sinoć ih je bilo 15.
Pardon, 17.015.
Ovaj koÅ¡arkaÅ¡ko-marketinÅ¡ki monstrum, Äija je najveća vrlina da neÅ¡to MORA da uradi, gutao je protivnike na putu do finala, sve dok nije naiÅ¡ao na ekipu DuÅ¡ana Ivkovića. I tu se umalo zagrcnuo...
Turci su kreirali tog monstruma velikih oÄekivanja a skromnih mogućnosti u nameri da osvoje prvu medalju na Svetskim prvenstvima. Kada je shvatio da mu se poslednja u nizu žrtava baÄenih u njegovu utrobu od 17.000 medalje gladnih duÅ¡a opire, da će se izvući iz pakla, monstrum je poÄeo da proždire samog sebe.
Odjednom lažni moral zamenio je sportski, Ašik je postao Arslan, centar je postao bek, gubitnik je postao pobednik, a košarka izgubila smisao.
"Džaba moja partija i svi poeni, kada je umro fer plej. Ako su oni pre ovog meÄa planirali da finale igraju Turska i Amerika onda su trebali da nam kažu da ne dolazimo. Moja glava jeste vruća, ali neću da ćutim. Mene je sramota Å¡to sam bio na parketu, kada igraÄ koji izvodi najloÅ¡ije slobodna bacanja leži Äetiri minuta na parketu da bi dobio izmenu. Kao da smo ga ne znam Äime udarili", rekao je rezigrirano Marko KeÅ¡elj, koji je izuzetno emotivno preživeo poraz i dugo posle utakmice nije mogao da se smiri.
"Ne znam, ovo nije bila utakmica na poljani, kod mene, na poljani u Voždovcu, već polufinale Svetskog prvenstva. Meni je neshvatljivo da neko može da dozvoli da na ovakav naÄin izgubimo. Sve ovo je velika sramota. A, mi ćemo se skupiti i pokuÅ¡ati bronzom da odgovorimo na ovu nepravdu. Svi smo već na poslednjem atomu snage, ali ako uzmemo tu medalju bićemo ponosni. A, njima neka je na Äast to Å¡to su uradili. Pa i ako budemo Äetvrti, bićemo viÅ¡e ponosni nego oni", dodao je KeÅ¡elj.
A, kao i u svakoj priÄi o neravnopravnoj borbi, postojala je i "siva eminencija".
Posle pobede Srbije nad Australijom u Kajseriju, primetio sam gospodina Hozea Anibala Kariona i još tada mi je bilo jasno da bi takvi tipovi mogli da imaju bitnu ulogu u nastavku turnira, ukoliko im FIBA bude dozvolila da sude.
ÄŒim sam u zapisniku video njegovo ime, a bio je prvi sudija, smraÄilo mi se.
Evo Å¡ta sam za dotiÄnog, u tekstu "MONDO TURSKA: Daleko je Amerika" napisao pre 12 dana:
"Taj Karion je bio prva zvezda utakmice u kojoj su igrali Teodosić, Marić, Krstić, Andersen, VeliÄković, Nilsen, Perović, Mils... Ne iz zle namere, nego Äistog neznanja i možda malo egoizma, u viÅ¡e navrata stavio je sebe u prvi plan i kvario neÅ¡to divno.
Neću ulaziti u to koga je viÅ¡e oÅ¡tetio. Generalno, najviÅ¡e je oÅ¡tetio koÅ¡arku, kao igru koji svi volimo. Te faul u napadu ovde, pa onda tamo tri sekunde, a ovde nema faula za "sekiru", pa tamo ima za niÅ¡ta, da bi bile ravne Äasti...
Poštujem stav FIBA (a, isto mislim i za FIFA), da sport treba da bude zastupljen na svim meridijanima i da ga treba globalizovati. Ali, mislim da su sudije suviše važan faktor u ovoj igri, da bi se pravda poveravala u ruke onima koji nisu sposobni da se sa tom odgovornošću izbore.
IgraÄi treniraju ceo život, kada su bili mali, nauÄeni su da ih samo odricanja i upornost vode ka neÄem velikom, a Svetsko prvenstvo je mnogo veliko. Velika većina koÅ¡arkaÅ¡a NIKADA ne doÄ‘e na Mundobasket, neki doÄ‘u jednom u karijeri i onda se pojavi neki tip, kao Å¡to je Karion, koji privatno ima stomatoloÅ¡ku ordinaciju ili radi kao vozaÄ tramvaja i - upropasti sve ono zbog Äega neko živi.
To se nije dogodilo ove srede u Kajseriju, ali je njegovo suÄ‘enje i ponaÅ¡anje podstaklo bojazan da bi moglo da se dogodi u osmini finala, Äetvrtfinalu, polufinalu, finalu...
Ako na Svetskom prvenstvu igraju samo najbolji košarkaši, onda FIBA mora da im obezbedi SAMO najbolje sudije. Makar svi arbitri bili iz kruga onih koji sude NBA i Evroligu".
Ono tada bila je bojazan, a ovo Å¡to osećam Äak i dan posle utakmice (a jutro bi trebalo da bude pametnije od veÄeri i za to tek sada piÅ¡em)… Ovo je ogorÄenje!
"Da oÄajavam i govorim da su sudije krale, to neću. Ali, da je bio neujednaÄen kriterijum u to nema sumnje. Pogledajte statistiku i koliko su samo viÅ¡e izveli penala od nas. Ceo meÄ su igrali u presing, a u zonu su ulazili tek u poslednji minutama Äetvrtine. Bukvalno su nas leÅ¡ili, Å¡to takoÄ‘e nije sankcionisano. Fer plej je iÅ¡Äezao izlaskom AÅ¡ika na dva odluÄujuća finala. Sudija je to ladno oprostio, bez ikakve polemike", rekao je DuÅ¡ko Savanović.
"Dali smo maksimum. Ali, kao Å¡to je rekao moj komÅ¡ija pre 15 godina. Sudija drži utakmicu u ruci, bez obzira o kom sportu se radi. Sve ovo moramo da pretoÄimo u borbu za bronzu. Nećemo sada da plaÄemo, pa da puknemo i ostanemo bez medalje. Biti treći u svetu je prestiž, bronza se osvaja, srebro se gubi. Nema sada kukanja, daj da uzmemo Å¡ta može", poruÄuje Savanović da će emotivno i fiziÄki ispražnjeni igraÄi naÅ¡eg tima igrati do kraja u nedelju (18.00), protiv znatno odmornijih Litvanaca.
Za bronzu, za Äast!
Dovoljno je prokomentarisati samo poslednjih 20-ak sekundi utakmice, a ne ulaziti "dublje" u greh Äoveka iz Portorika. Prvo je "po defaultu" svirao Nenadu Krstiću petu liÄnu, u trenucima kada je naÅ¡ kapiten bežao od Semiha Erdena, da ga ne faulira pri zakucavanju za 81:80.
Ne da je bežao, nego je Krle povlaÄenjem ruku prema sebi poslao jasnu gestikulaciju da nema nameru u toj situaciji da dira centra Turske. Ali… KoÅ¡ i FAUL!?
Nema veze što je Erden dodatno slobodno bacanje promašio, ovde govorimo o tendenciji da se nešto dosudi.
I onda joÅ¡ gori primer… Posle Erdenovog kucanja, Srbiji je ostalo joÅ¡ dovoljno vremena za napad za pobedu. Dok su svi oÄekivali da će MiloÅ¡ Teodosić da zavrÅ¡i sam, on je ponovo pokazao kakav je majstor, dodao je loptu, koja je stigla do Novice VeliÄkovića, a naÅ¡ krilni centar postigao je poen 4,5 sekundi pre kraja uz VIÅ E NEGO oÄigledan faul odbrane.
Karion se verovatno bio zagrcnuo, kao prvi sudija, nije preuzeo odgovornost da u tom trenutku svira faul, a ako nije on, zašto bi ostala dva kompanjerosa iz Južne Amerike.
U stilu Å BB-KBB, 'ajde da malo analiziramo Å¡ta bi bilo da je VeliÄković dobio zasluženo dodatno slobodno bacanje.
Opcija 1: Da je VeliÄković pogodio, bilo bi 83:81 za nas, 4,5 sekundi pre kraja i Turci bi ili iÅ¡li na ulaz, Å¡to nije katastrofa primiti ili bi se dizali na tri poena, a po svemu sudeći to bi bio epilog. Bez namere da omalovažavam bilo koga, mislim da bi Hidajet Turkoglu to promaÅ¡io, kao Å¡to je viÅ¡e puta u njegovoj reprezentativnoj karijeri to bio sluÄaj.
Opcija 2: Da je VeliÄković, pa i namerno, promaÅ¡io, sat bi se aktivirao na polovini Turske, ne bi bilo vremena za tajm-aut Bogdana Tanjevića, već bi Turci sami morali da se izbore sa neugodnom situacijom. Turska nema igraÄa kakav je MiloÅ¡ Teodosić, niti će ga imati. Možete zamisliti kako bi izgledala ta "ad hok" akcija, ako je ona posle tajm-auta zavrÅ¡ena polaganjem za pobedu nakon Å¡to je pre svega lopta ispala Turkogluu iz ruku i pukom srećom doÅ¡la do Kerema TunÄerija.
I taj detalj mi se posebno vrti kroz glavu.
Turkoglu je uzeo loptu, za Äetiri i po sekunde krenuo ka uglu terena, bio zatvoren, usput se spetljao, izgubio posed i… Lopta se pravo niotkud naÅ¡la u naruÄju TunÄerija. Koji je pravo niotkud postao junak nacije. Turska je pravo niotkud otiÅ¡la u finale.
Ako je meni, a siguran sam i vama, ovako bljutav ukus u ustima dan posle utakmice, mogu da zamislim kako je onim momcima, na drugom kraju Istanbula, u Polat Hotelu. S tim da se oni sada pripremaju za utakmicu protiv Litvanije, koja ja neki Äudan naÄin doÄ‘e kao kazna.
Kao kazna, jer znaš da si zaslužio više.
Monstrume, srešćemo se opet. Ako preživiš finale...